Koji obrazac dostaviti i koje obaveze uplatiti za rad po Ugovoru o djelu za lica čije prebivalište nije u Federaciji?
Prema članu 7. Stav 2. Zakona, osnovicu poreza na dohodak nerezidenta predstavlja isplaćeni dohodak.  Shodno članu 30. Stav 1.  Zakoan, porez na dohodka od samostalne djelatnosti (umjetnici, sportisti, književnici id dr), uključujući i djelatnosti vezane za novinarstvo, radio, televiziju, te organizaciju zabavnih priredbi plaća se po odbitku od ukupne naknade po stopi od 10% bez prava na priznavanje ličnog odbitka. 

Također, saglasno članu 62. stav 2. Pravilnika,  porez na dohodak na prihode koje na teritoriji Fedederacije ostvari nerezident povremenim obavljanjem samostalne djelatnosti obračunava se i plaća primjenom stope 10% na osnovicu koju čini ukupan ostvareni prihod, bez prava na osobni odbitak. 

 Uz obračun i uplatu poreza na dohodak , potrebno je popuniti obrazac PDN-1033-Prijavu poreza na dohodak ulaganja kapitala, dobitke nagradnih igara i igara na sreću i porez po odbitku nerezidenata na prihode od povremenog obavljanja samostalne djelatnosti.  

Radnici u inostranstvu platu primaju u inostranstvu, doprinosi se plaćaju u BiH. Jesu li obavezni plaćati porez na dohodak u Federaciji BiH, s obzirom da sa državom u kojoj rade postoji potpisan sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ?

Prema članu 25. Zakona o porezu na dohodak, ako fizičko lice iz Federacije stekne dohodak u stranoj državi, ostvareni prihod se oporezuje i u Federaciji i u stranoj državi.  

U tom slučaju porez na dohodak koji je plaćen u stranoj državi odbija se od poreza na dohodak u Federaciji BiH, na osnovu validne dokumentacije koja je ovjerena od nadležnih organa strane države.

 Saglasno članu 70. stav 5. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, uračunavanje plaćenog poreza izvan Federacije vrši se prilikom godišnjeg obračuna poreza na dohodak i iskazuje se u podnesenoj godišnjoj prijavi.

Kako se vrši povrat više uplaćenih poreza i doprinosa?

U skladu sa članom 11.stav 5. i 6. Zakona kakav tretman imaju obračunate a neisplaćene plaće sadržane u početnom stanju od 1.januara 2009. godine ? DA li je na iste porezni obveznik dužan izvršiti uplatu propisanih doprinosa?
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima („Službene novine Federacije BiH“, broj: 14), stupio je na snagu 1. januara 2009. godine, te se prema tome „nove“ odredbe stavova 5. i 6. člana 11. Zakona o doprinosima primjenjuju na ISPLATE plaća od  tog datuma.

Da li se u "paušalce" mogu ubrajati djelatnosti koje Kanton svojom Odlukom proglasi paušalcima, bez obzira što nisu esnafski zanati, te da li bi donošenje takve odluke bilo suprotno odredbama člana 31. Zakona o porezu na dohodak?

Prema članu 31. Zakona o porezu na dohodak, kriteriji prema kojima će se odrediti samostalne djelatnosti za koje se porez na dohodak može plaćati u paušalnom iznosu, kao i mjesečni iznosi paušala poreza na dohodak utvrđuju se podzakonskim aktom koji donosi ministar.

 Odredbom člana 49. Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak federalni ministar finansija propisao je navedene kriterije i mjesečne iznose paušala poreza na dohodak. 

Prema Stavu FMF-a broj: 05-15-125-2/09 od 09.01.2009. godine, za porezne obveznike koji obavljaju tradicionalne stare zanate dodatno je precizirano da se radi o fizičkom licu koje samo ili uz pomoć jednog zaposlenog lica obavlja jedan ili više zanata iz popisa starih tradicionalnih zanata koji je sastavni dio Uredbe o zaštiti tradicionalnih starih zananta („Službene novine Federacije BiH“, broj: 62/05). 

U  Zakonu o doprinosima na više mjesta su pomenute niskoakumulacijske djelatnosti tradicionalnih esnafskih zanata utvrđene posebnim propisima kantonalnih skupština.  

Prilikom utvrđivanja da li neki zanat pripada tradicionalnim zanatima, prioritet, ipak, ima federalni propis, tj. navedena Uredba.  Ako, pak, neki tradicionalni zanat, tipičan samo za određena područja u Federaciji BiH, nije naveden u (federalnoj) Uredbi..., mogao bi se primijeniti i kantonalni propis koji određuje vrste starih esnafskih tradicionalnih zanata, s tim da takav stav zauzme i Federalno ministarstvo finansija. 

Prema tome, ne može se primjenivati odluka kantona koja je u suprotnosti sa Zakonom o porezu na dohodak i Pravilnikom o primjeni poreza na dohodak. 

Koju formulu poslodavci mogu koristiti kod obračuna plaće – član 49. Zakona o porezu na dohodak ili član 17. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak?
1. Formula iz člana 49. Zakona o porezu na dohodak Poslodavci su bili dužni da do dana stupanja na snagu Zakona, a najkasnije do početka primjene Zakona,  mjesečne plaće svojim zaposlenicima obračunavati i u poreznim evidencijama iskazivati u bruto iznosima.  

Poslodavci koji do početka primjene ovog Zakona nisu prešli na utvrđivanje plaća svojih zaposlenika u bruto iznosu, dužni su obračun doprinosa i poreza na plaću vršiti na osnovu bruto iznosa koji bi se utvrdio preračunavanjem postojeće ugovorene neto plaće u bruto plaću primjenom formule iz člana 49. Zakona o porezu na dohodak (neto x koeficijent 1,52555).  

2. Formula iz člana 17. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak Odredbama člana 17. Pravilnika predviđena je mogućnost da poslodavac može zaključiti ugovore u iznosu neto naknade sa uključenim porezom na dohodak; u tom slučaju primjenjuje se formula iz navedenog člana Pravilnika  (neto x koeficijent 1,4493). Obavezna je primjena formule iz člana 17. Pravilnika u slučaju da poslodavac umjesto u novcu plaću zaposleniku nadoknadi u materijalnim dobrima i/ili uslugama.  Tržišna vrijednost tih stvari i/ili usluga smatra se neto naknadom u kojoj je sadržan porez.Obavezna je, također, primjena formule iz člana 17. Pravilnika kod koristi koje se tretiraju kao neto prihod zaposlenika i preračunava se u bruto iznos primjenom navedenog koeficijenta.  

3.Formula iz člana 20. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa

  Kada poslodavac sa zaposlenikom ima ugovoreni iznos neto plaće, osnovicu za obračun doprinosa (bruto) primjenjuje formulom iz čana 20. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa. 

Ova formula, je prikladna za isplatu plaća  po presudama sudova, kada je poslodavac dužan da „na ruke“ isplati tačan iznos iz presude, ali bez uračunatih ličnih odbitaka. 

Kako primijeniti član 20. stav 3. i 4. Zakona o porez na dohodak, s obzirom da prema odredbama člana 6. točka 9. Zakona o porezu na promet nekretnina (u HNK) prvi nasljedni red ne plaća porez na promet nekretnina? Kako se dolazi do osnovica za obračun poreza, šta se podrazumijeva pod nabavnom vrijednosću, ugovornom i tržišnom cijenom u ovom kontekstu, kako se utvrđuju i koja je njihova uloga, te kojom dokumentacijom se dokazuje da je neko stanovao, do otuđenja u nekretnini?

Dohodak od imovine uključuje prihod ostvaren OTUĐENJEM.   Ne oporezuje se dohodak ostvaren prodajom nekretnina koje su služile za stanovanja poreznog obveznika, kao ni dohodak ostvaren otuđenjem nekretnina nakon tri godine od dana sticanja tih nekretnina. 

Značenje navedene odredbe Zakona je da, ukoliko se imovina koja je stečena prenosom vlasništva bez naknade proda u roku od tri godine od dana sticanja (na osnovi rješenja Suda), a do otuđenja nije služila za stanovanje poreznog obveznika,  na ostvarenu razliku se plaća porez na dohodak. 

Procjenu nabavne vrijednosti u vrijeme sticanja i u vrijeme prodaje može izvršiti samo nadležna općinska komisija (što je i propisano članom 10. citiranog Zakona HNK).  Na procijenjenu prodajnu cijenu porez na promet nepokretnost platio bi kupac nekretnine, a na ostvarenu razliku (dohodak) od ove transakcije - prodavac nekretnine. 

Mišljenja smo da bi bilo najprikladnije, od samog početka primjene ovog Zakona, nakon svake prijave nastanka porezne obaveze po osnovu prijenosa nepokretnosti da nadležna organizaciona jedinica Porezne uprave Federacije BiH (ispostava),  dostavi zahtjev za utvrđivanje njene tržišne vrijednosti općinskoj komisiji nadležnoj za procjenu nepokretnosti, bez obzira što je lice oslobođeno plaćanja poreza po kantonalnom zakonu, kako bi ista procijenila vrijednost nekretnine u trenutku sticanja. Isto će se ponoviti i u slučajevima prodaje, pa bi Porezna uprava imala oba podatka za razrez  porezne obaveze i  plaćanja poreza na dohodak u slučaju prodaje nekretnine prije isteka roka od tri godine.

  Ovo je samo jedan od prijedloga koji bi se, u dogovoru i saradnji sa Općinskim komisijama za procjenu nekretnina mogao primjenjivati sve do, eventualno, drugačijeg stava FMF. Za ovakav prijedlog trebalo bi da budu zainteresirane i sve općine, s obzirom da njima pripada prihod od oporezivanja dohotka o kojem je bilo riječi.   

Kako obračunati porez na dohodak na primanja članova komisija koji za članstvo u komisijama u bilo kojoj varijanti primaju naknadu?

Potrebno je primijeniti Stav FMF-a broj: 05-02-7461-3/08 od 02.04.2009. godine.  Obratiti pažnju na napomenu istog stava.  Ovim Stavom je omogućen (u posebnim slučajevima) obračun i isplata poreza na dohodak i doprinosa za isplatu dohotka zaposlenicima po osnovu ugovora o djelu i rješenju i za rad u komisijama, na način predviđen za druge samostalne djelatnosti (4% - PIO i 6% zdravstvo).

  Prema navedenom stavu, naknade koje se odnose na povremene samostalne djelatnosti, kao što su: djelatnosti naučnika, umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, akvizitera, sportskih sudaca i delegata i druge djelatnosti koje se obavljaju uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost van redovnog radnog vremena (učešće u radu komisija, radnih grupa i sl. za koje se posebnim rješenjem ili ugovorom o djelu utvrđuje i isplaćuje posebna naknada), bez obzira da li angažovanom licu naknadu isplaćuje poslodavac kod kojeg se to lice nalazi u stalnom radnom odnosu ili drugo pravno ili fizičko lice, podliježu obavezi obračunavanja i plaćanja doprinosa iz osnovice za osnovno zdravstveno osiguranje na teret osiguranika po stopi od 4%,  obavezi plaćanja akontacije poreza na dohodak po stopi od 10% doprinosa za PIO na teret poslodavca po stopi od 6 odsto. 

Međutim, prema Napomeni Stava FMF-a o kome je riječ, naknade koje poslodavac isplaćuje zaposleniku za njegovo angažovanje izvan redovnog radnog vremena na poslovima koji imaju karateristike nesamostalne djelatnosti ili pretežno karakteristike nesamostalne djelatnosti (naprimjer, poslovi koji se obavljaju i u redovno radno vrijeme, ali koji se zbog određenog roka za njihovo izvršavanje dodatno moraju uposliti djelatnici i izvan redovnog radnog vremena – produženi rad), zatim  naknade koje poslodavac isplaćuje zaposleniku za njegovo učešće u raznim komisijama u vezi sa za radnim ciklusom (disciplinske komisije, komisije za popis robe i/ili inventara i sl.) bilo da se izvršavaju u radno vrijeme ili izvan redovnog radnog vremena, smatrat će se oporezivim prihodom po osnovu nesamostalne djelatnosti.  

U oba navedena slučaja djelatnost u komisijama obavlja se izvan radnog vremena, s tim da je osnovni kriterij za razlikovanje načina oporezivanja – karakteristika djelatnosti, tj. činjenica da li se radi o povremenoj samostalnoj ili nesamostalnoj djelatnosti.   

Kriteriji po kojem će se određena djelatnost zaposlenika u različitim komisijama svrstati u jednu  ili drugu grupu nisu precizno dati, tako da su se već javila različita tumačenja ovog stava.  

Međutim,  smatramo da u većini slučajeva ovakvi primici zaposlenih lica podliježu obračunavanju poreza i doprinosa na način predviđen za nesamostalne djelatnosti.

Kako obračunati porez na dohodak predsjednika udruženja i drugih članova udruženja koji za rad u udruženju primaju naknadu?
Zavisno od angažmana navedenih lica, ukoliko je zasnovan radni odnos – kao nesamostalni rad; ukoliko je sklopljen ugovor o djelu – kao povremene samostalne djelatnosti; ukoliko se obavljaju uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost – u smislu volontiranja u okviru svog slobodnog radnog vremena, moguće je predložiti FMF- u da se takve isplate tretiraju na sličan način kao za studente u studentskim zadrugama koje prelaze iznos propisanog neoporezivog cenzusa.

Kako postupiti sa licima koja nemaju status zaposlenika, ali po kanonskim zakonima žive i rade, za naknadu ili bez nje, u vjerskim zajednicama, a žele ili ne žele imati penziono i zdravstveno osiguranje?

Ako ova lica koja rade volonterski u vjerskim zajednicama i nemaju zasnovan radni odnos, te ukoliko ne primaju nikakvu naknadu, ne podliježu obračunu i plaćanju poreza na dohodak.

  Međutim, postoji obaveza uplate PIO u iznosu od 22 KM mjesečno, za rad bez naknade.   

Ukoliko, pak, primaju naknadu, potrebno je uplatiti doprinos za PIO u iznosu od 22,00 KM i obračunati porez na dohodak.

Mišljenja smo  da bi se u tom slučaju, kao i kod volontera, mogao primijeniti stav FMF koji se odnosi na studentske zadruge  (datom formulom je potrebno izvršiti preračun na bruto iznos, odbije se doprinos za PIO u iznosu od 22,00 KM i dobije osnovica za obračun poreza na dohodak. Tim stavom je predviđena predaja obrazaca OLP-1021 i GIP-1022).  

Prethodni niz (1 do 10 od ukupno 68) Slijedeći niz